Kor. ime:
Lozinka:
Zapamti prijavu
 Na granici Papuka i Krndije 
 

Na granici Papuka i Krndije

I doista, kako kaže serija: “Bilo nas je 5.” Mjesto radnje kad se radi o našim izletima dobro je poznato i onima koji nas u čudu gledaju kad prolaze u cik zore gradom, a kako neće nama koji smo nedjeljom ujutro tamo već inventar. Nije baš da se nekima išlo po ovom vremenu (čitaj predsjedniku) obzirom na fibru koja me uhvatila, ali nedjelja bez izleta je kao šokac bez rakije. Ujutro zvone telefoni s upitima kamo idemo i idemo li uopće? Nisam dugo okolišao i vidjevši nas petero spremnih, izlet u nepoznato odjednom je postao izlet u poznato. Odlučismo se za Krndiju, ali i Papuk. Ma može oboje!

Iako vrijeme nije obećavalo, na putu do Međe se čak i sunce sramežljivo pokazalo. Krećemo od Međe do Kapovca. Znojim se i udaljavam od ekipe entuzijasta. Nekad je potrebno i malo kontemplacije i mira. Uzalud me dozivaju jer sam već na Kapovcu, najvišem vrhu Krndije. Ostatak ekipe stiže i dovodi nepoznatog psa koji izgubljeno traži da mu udijelimo hranu. Naravno da smo to učinili i od tada pa do kraja puta smo bili nerazdvojni prijatelji. Vremena za fotografiranje nema puno pa krećemo dalje Slavonskim planinarskim putem kušajući ukusne ćuptete, specijalitet novogradiškog kraja koje smo otkrili na nedavnom pohodu na najviši vrh Slavonije. Morate ih probati, pogotovo kad ih Željka “kuva”.

Spuštamo se s Kapovca prema Šaševu, pl. kući koju održavaju prijatelji iz Orahovice, ali se krećemo dalje SPP-om prema Javoru, jednoj od kontrolnih točaka. U mislima mi naš neuspio pothvat da prehodamo cijeli SPP prošle godine (Franjo i ja), ali vratit ćemo mu se sigurno opet. Ima vremena, a ima i drugih zainteresiranih članova društva. Pogled odjednom više nije skriven šumom i prelazimo na jesenske boje Papuka. Inače razmeđa Krndije i Papuka je negdje na pola puta od Kapovca do Češljakovačkog visa. Često puta planinari i oni koji se to trude postati krivo kažu da su Kapovac i okolica dio Papuka. Naime, oni pripadaju Parku prirode Papuk, ali planini Krndiji.

Šumska prosjeka ogolila je papučka brda i ona sneno snivaju u maglovitim jutrima pričajući posjetiteljima nekad davne priče o Panonskom moru .Nakon sat i pol od Kapovca smo na Javoru. Ovdje je polovica našeg puta i fotografiramo se uživajući u Nikolininim čvarcima i rakiji koja liječi sve. Odmah mi je bilo bolje iako nas je dočekala lagana kišica u povratku. Ovdje su neizostavne fotografije levitiranja i ispaljivanja te uživanja u planini i prirodi. Žurimo se u povratku zbog kiše, šalimo i naše dvije dame (jedine danas) Željka i Nikolina izvode najbolju piruetu od svih pirueta koje postoje u svijetu pirueta. Tu se fotografiramo opet i uživamo u nadrealnoj slici granice Papuka i Krndije koje odvaja bezdan prekriven maglovitim ruhom. Fantazija i čarolija! Malo se penjemo pa spuštamo i tako nakon 5 sati završava naša današnja lijepa tura.  Poslije toga uživamo u čajevima i grijemo se kao pravi planinari. Vidimo se opet u brdu, ali i izvan njega. Priključite nam se!

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

 

Hrvoje Tržić

    Objavi na Facebooku 
(admin, 07.12.2018),  kom()  vidjelo(184) Komentirajte ...
Unesite foto u galeriju Unesite Video u galeriju   
 
 

Komentari
nema komentara
 SASTANCI 

Sastanci se održavaju svakog četvrtka u 20 sati u Dorinom paviljonu u parku.

Dobro došli !

 
 Komentari zadnji 
Nema zapisa